[/naslov]
Mjesec je okrenut naopačke. Slikovito, naravno. La Luna i dalje kruži i fazira kao i uvijek, ali sada ponovno gledamo u mjesec. Od danas nadalje znamo da je kemija Mjeseca drugačija od onoga što smo mislili desetljećima, geologija bi se mogla razlikovati od onoga što je danas u udžbenicima, a fizika interakcije Sunčevog vjetra sa stjenovitim tijelom bez atmosfere ima implikacije još nije u potpunosti istražen. Dakle, što to znači za naše buduće ljudsko i robotsko istraživanje našeg najbližeg suputnika u svemiru?
'Mjesec nas i dalje iznenađuje', rekla je Carle Pieters, glavna istraživačica Moon Mineralogy Mapper (M u kocki) na konferenciji za novinare u četvrtak. “Na površini Mjeseca otkrivena je rasprostranjena voda. O ovome morate razmišljati izvan okvira. Ovo nije ono što je nitko od nas očekivao prije nekoliko desetljeća.”
Zaljubljenici u svemir odmah razmišljaju o tome kako će pronalaženje vode na Mjesecu uvelike olakšati buduća istraživanja na Mjesecu.
'Znanstvenici su mislili da prilično točno znaju kakva je površina Mjeseca i ovi rezultati pokazuju da nisu - ili barem ne u potpunosti', rekao je dr. Chris Welch, stručnjak za astronautiku i svemirske sustave na Sveučilištu Kingston u Londonu. “Pronalaženje toliko više vode moglo bi u budućnosti učiniti život na Mjesecu mnogo lakšim…Ako na Mjesecu postoji voda – u bilo kojem obliku – onda imamo potencijalni rezervoar koji bi se mogao koristiti za piće ili za pretvaranje vodika i kisika koji mogao se koristiti kao raketno gorivo. Također, naravno, mogli bismo koristiti kisik za disanje.”
Ali poruka koju su znanstvenici htjeli da svi ponesu s današnje press konferencije je da kombinacija vode (H2O) i hidroksila (OH) koja se nalazi u gornjem milimetru mjesečeve površine zapravo ne predstavlja puno. Prosječna količina vode, ako se ekstrahira, je oko litre (1 litre) vode po toni površinskog tla, ili oko 16 unci (0,5 litara) vode može biti prisutno na svakih 1000 funti (450 kg) površinskog tla blizu mjesečevih polova. Za tlo u blizini ekvatora, vjeruje se da je samo oko dvije žlice vode prisutne na svakih 1000 funti (450 kg).
'To je doista zapanjujuće i izaziva veliko uzbuđenje', rekao je Jim Green, direktor Odjela za planetarnu znanost u NASA-i. 'Ali, imajte na umu da čak i najsušnije pustinje na Zemlji imaju više vode nego na polovima i na površini Mjeseca.'
Dakle, možda ova voda na Mjesecu i nije tako velika stvar.
Ali još uvijek postoji vrlo realna mogućnost da bi ispod regolita na Mjesecu mogao biti vodeni led ili zakopan duboko u kraterima na polovima. Prilično nedavno (unutar posljednjih milijun godina) utvrđeno je da udarni krateri na Mjesecu imaju izbacivanje 'bogato' vodom i hidroksilom, prema podacima u M kocki, što implicira da su te molekule nedavno zakopane ispod površine.
Osim toga, znanstvenici su nagovijestili podatke koji pokazuju da bi krater Goldschmidt na sjevernom polu Mjeseca mogao biti ispunjen vodenim ledom.
Slika s lijeve strane prikazuje albedo, ili sunčevu svjetlost koja se reflektira od površine mjeseca. Slika s desne strane pokazuje gdje se infracrveno svjetlo apsorbira na karakterističan način koji ukazuje na prisutnost molekula vode i hidroksila. Ta slika najjače pokazuje taj potpis na hladnim, visokim geografskim širinama u blizini polova. Plava strelica označava krater Goldschmidt, veliko područje bogato feldspatom s većom količinom vode i hidroksila. Kredit za sliku: ISRO/NASA/JPL-Caltech/Brown Univ.
Osim toga, ono što su znanstvenici na današnjem brifingu smatrali najnevjerojatnijim u vezi s novim otkrićima je da se voda i hidroksil pojavljuju na svim geografskim širinama, čak i na ekvatoru na sunčevoj svjetlosti, gdje je prilično vruće, i da postoji veliki izbor hidroksilnih ležajeva minerali na površini. To nam govori da se neki dinamički procesi događaju na mjesecu za koji smo mislili da je suh i u osnovi mrtav.
Čini se da postoji ciklus vode koji se stvara i gubi tijekom lunarnog dana. Bez atmosfere, Mjesec je izložen sunčevom vjetru, koji uključuje vodikove ione. Vodik može stupiti u interakciju s kisikom u lunarnom tlu i stvoriti molekule vode. Čini se da se voda stvara noću na Mjesecu, gubi se tijekom 'najtoplijih' dijelova dvotjednog lunarnog dana; zatim kako se ohladi blizu večeri, ciklus se ponavlja. Dakle, bez obzira na vrstu terena na Mjesecu, cijela površina Mjeseca bit će hidratizirana barem dio dana. Znanstvenici su rekli da slični učinci hidratacije mogu biti prisutni na bilo kojem tijelu u našem Sunčevom sustavu koje nema atmosferu, uključujući asteroide i Merkur.
Te su implikacije ogromne za naša istraživanja drugih mjeseci i svjetova.
Ali vratimo se na Mjesec. “Prije ove press konferencije smatralo se da je nemoguće imati vodu na površini Mjeseca na vrućem sunčevom svjetlu, posebno na površini na ekvatoru”, rekao je Roger Clark, s misijom M cubed i Cassini.
Male količine vode i hidroksila (plave) otkrivene su na površini Mjeseca na različitim mjestima. Ova slika ilustrira njihovu distribuciju na visokim geografskim širinama prema polovima. Kredit za sliku: ISRO/NASA/JPL-Caltech/Brown Univ./USGS
Može li voda biti obnovljivi resurs na Mjesecu? Ako se voda neprestano stvara, može li se izgraditi uređaj za vađenje ili prikupljanje vode? Laka dostupnost vode imala bi ogroman utjecaj na svako buduće ljudsko istraživanje Mjeseca, bilo da se radi o kratkim letovima ili stalnim kolonijama.
Ovo je intrigantno,” rekao je Pieters, “ali moramo se vratiti i ponovno odrediti ovu silikatnu površinu i vakuum oko nje. Ovo je okruženje o kojem znamo vrlo malo, a fizika je u povojima.”
Raspravljajući o implikacijama, Pieters je prvo rekao da je potrebno utvrditi izvor vode, je li to zapravo od sunčevog vjetra, kometa, meteorita, možda ispuštanja plina iz unutrašnjosti. 'Postoje temeljna pitanja koja moramo razumjeti o ovom silikatnom tijelu', rekla je. 'Jasno je da ovo mora biti brak između geologije i svemirske fizike.'
A što je s mantrom “slijedite vodu” koju NASA slijedi u vezi s Marsom? Može li se hipoteza 'gdje ima vode, ima i života' odnositi na Mjesec? Ima li vode na Mjesecu? Iako su ovi novi detalji o Mjesecu revolucionarni, Welch ne vjeruje da nova otkrića pokazuju da na Mjesecu postoji ili je nekada mogao postojati život, ali kaže da su potrebna daljnja istraživanja. 'Moraju postojati detaljnije znanstvene misije, po mogućnosti s astronautima koji slijeću na Mjesec, kako bi se analiziralo tlo u svemiru.'
Zasigurno će se nadolazeći utjecaj LCROSS-a na Mjesečev južni pol gledati s još većim zanimanjem. Ali što je s budućim istraživanjima?
Hoće li to potaknuti Program Constellation da nastavi kako je planirano s povratkom na Mjesec? Obamina administracija mora donijeti veliku odluku u vezi s NASA-om, i teško je zamisliti da ove nove informacije o Mjesecu neće imati neki utjecaj na budući put kojim će svemirska agencija krenuti.
Možemo se samo nadati da će ova vijest donijeti više interesa javnosti i kongresa za NASA-inu budućnost.