[/naslov]
Kada raspravljamo o mogućnosti pronalaženja života na drugim svjetovima, obično dodamo izraz “život – kakav poznajemo”. Ali bili smo iznenađeni egzotičnim oblicima života čak i u našem vlastitom svijetu i moramo shvatiti kako bi se život mogao razvijati negdje drugdje sa stranom biokemijom u izvanzemaljskim okruženjima. Znanstvenici na novom interdisciplinarnom istraživačkom institutu u Austriji rade na razumijevanju egzotičnog života i načina na koji ga možemo pronaći.
Tradicionalno, planeti koji bi mogli održavati život traže se u 'nastanjivoj zoni', regiji oko zvijezde u kojoj bi planeti nalik Zemlji s atmosferom ugljičnog dioksida, vodene pare i dušika mogli održavati tekuću vodu na svojim površinama. Posljedično, znanstvenici su tražili biomarkere koje proizvodi izvanzemaljski život s metabolizmom sličnim zemaljskim, gdje se voda koristi kao otapalo, a građevni blokovi života, aminokiseline, temelje se na ugljiku i kisiku. Međutim, to možda nisu jedini uvjeti pod kojima bi se život mogao razvijati.
Sveučilište u Beču osnovalo je u svibnju 2009. istraživačku skupinu za alternativna otapala kao osnovu za zone održavanja života u (egzo-)planetarnim sustavima, pod vodstvom Marije Firneis.
“Vrijeme je da napravimo radikalnu promjenu u našem sadašnjem geocentričnom načinu razmišljanja o životu kakav poznajemo na Zemlji”, rekao je dr. Johannes Leitner iz istraživačke skupine. “Iako je ovo jedina vrsta života koju poznajemo, ne može se isključiti da su se oblici života razvili negdje koje se ne oslanjaju ni na vodu ni na metabolizam baziran na ugljiku i kisiku.”
Jedan od uvjeta za otapalo za održavanje života je da ostane tekuće u velikom temperaturnom rasponu. Voda je tekuća između 0°C i 100°C, ali postoje i druga otapala koja su tekuća iznad 200°C. Takvo otapalo bi omogućilo ocean na planetu bliže središnjoj zvijezdi. Moguć je i obrnut scenarij. Tekući ocean amonijaka mogao bi postojati mnogo dalje od zvijezde. Nadalje, sumporna kiselina se može naći unutar oblačnih slojeva Venere i sada znamo da jezera metana/etana pokrivaju dijelove površine saturnovskog satelita Titan.
Slijedom toga, rasprava o potencijalnom životu i najboljim strategijama za njegovo otkrivanje je u tijeku i nije ograničena samo na egzoplanete i nastanjive zone. Novoosnovana istraživačka skupina na Sveučilištu u Beču, zajedno s međunarodnim suradnicima, istražit će svojstva niza otapala osim vode, uključujući njihovu obilje u prostoru, toplinske i biokemijske karakteristike, kao i njihovu sposobnost da podrže nastanak i evoluciju metabolizma koji podržava život.
“Iako su većina egzoplaneta koje smo do sada otkrili oko zvijezda vjerojatno plinoviti planeti, pitanje je vremena kada će se otkriti manji egzoplaneti veličine Zemlje”, rekao je Leitner.
Istraživačka skupina raspravljala je o svojim početnim istraživanjima na Europskoj planetarnoj znanstvenoj konferenciji u Potsdamu u Njemačkoj.
Izvor: Europlanet
