NASA-in Phoenix Mars Lander ima sondu za vodljivost nalik na vilicu na svojoj robotskoj ruci, a rezultati instrumenta predstavljaju malu dilemu za znanstvenike misije. Sonda za toplinsku i elektrovodljivost osjetila je kako vlažnost raste i pada u zraku u blizini landera, ali kada je zabodena u tlo, njezina dosadašnja mjerenja pokazuju da je tlo potpuno i zbunjujuće suho. 'Ako imate vodenu paru u zraku, svaka površina izložena tom zraku imat će prilijepljene molekule vode koje su donekle pokretne, čak i na temperaturama znatno ispod nule', rekao je Aaron Zent, vodeći znanstvenik za sondu. Dok Phoenix ima druge alate za pronalaženje tragova o tome je li se vodeni led na tom mjestu topio u prošlosti, sonda vodljivosti glavni je alat za provjeru današnje vlage u tlu.
Preliminarni rezultati posljednjeg ubacivanja četiri igle sonde u tlo, u srijedu i četvrtak, odgovaraju rezultatima tri slična umetanja u tri mjeseca od slijetanja. 'Sva mjerenja koja smo do sada napravili su u skladu s izrazito suhim tlom', rekao je Zent. 'Nema naznaka tankih slojeva vlage, a to je zbunjujuće.'
U terenima permafrosta ispod ledišta na Zemlji, taj tanak sloj nezamrznutih molekula vode na česticama tla može narasti dovoljno da podrži život mikroba. Jedan od ciljeva izgradnje sonde za vodljivost i njezinog slanja na Mars bio je vidjeti ima li permafrost teren Marsovog arktika uočljive tanke slojeve nezamrznute vode na česticama tla. Mjereći kako se električna energija kreće kroz tlo od jednog zupca do drugog, sonda može otkriti filmove vode debljine jedva jednu molekulu.
Tri druga Phoenixova skupa zapažanja, uz analogiju kopnenog permafrosta, daju razloge za očekivanje da će u tlu pronaći vlagu tankog filma.
Jedno je mjerenje relativne vlažnosti koje sonda za vodljivost sama izmjeri kada se sonda drži u zraku. “Relativna vlažnost zraka prelazi s gotovo nule na gotovo 100 posto sa svakim ciklusom dan-noć, što sugerira da mnogo vlage ulazi i izlazi iz tla”, rekao je Zent.
Druga je Phoenixova potvrda tvrdog sloja koji sadrži vodeni led oko 5 centimetara (2 inča) ili tako ispod površine.
Također, rukovanje zemljom na gradilištu lopaticom na Phoenixovoj robotskoj ruci i promatranje poremećenog tla pokazuje da ono ima zgrudanu kohezivnost kada se prvi put zagrabi i da se ta kohezivnost smanjuje nakon što izgrabljeno tlo stoji izloženo zraku dan ili dva. Jedno od mogućih objašnjenja za ta opažanja mogla bi biti vlaga tankog filma u tlu.
Tim Phoenixa postavlja planove za varijaciju eksperimenta umetanja sonde za vodljivost u tlo. Četiri dosadašnja uspješna umetanja bila su sva u netaknutu površinu tla. Planirana varijanta je da se prvo zagrabi malo zemlje, tako da će umetnute iglice doći bliže podzemnom sloju leda.
'Trebala bi biti određena količina nezamrznute vode pričvršćena na površinu čestica tla iznad leda', rekao je Zent. 'Možda je premalo za otkrivanje, ali još nismo završili s traženjem.'
Izvor: Vijesti iz Phoenixa
