Otprilike polovica svih zvjezdanih sustava u galaksiji sastoji se od parova ili trojki zvijezda. Naš solarni sustav sadrži samo jednu zvijezdu, Sunce, i niz (relativno) malih planeta. Ali to gotovo i nije bio slučaj, a Jupiter je bio na rubu da postane Sunčev manji brat.
Jupiter, najveći planet u Sunčevom sustavu, daleko je najveći. Ako zbrojite mase svih ostalih planeta, ne bi došlo ni do polovine mase Jupitera. Mogli biste eliminirati svaki pojedini planet u Sunčevom sustavu osim Jupitera, i u osnovi biste još uvijek imali... Sunčev sustav.
Ne pokušavam vas natjerati da se osjećate beznačajno, ali masa Zemlje je samo greška zaokruživanja kada se zbrajaju sve stvari koje kruže oko Sunca.
Jupiter je tako neizmjerno velik da je upravo na pragu da postane sama po sebi zvijezda. Da je oko 80 puta veći nego što jest, bio bi dovoljno težak da bi pritisci i temperature u jezgri bili dovoljno visoki da zapale nuklearnu fuziju vodika i pokrenu Jupiter na putu prema zvijezdama (iako kao mali, jedva... tamo crveni patuljak, ali bi se još računao).
Sada shvaćam da '80 puta' zvuči kao velika stvar. Da ste 80 puta veći nego što ste sada, to bi bilo malo zabrinjavajuće medicinsko pitanje. Ali u svijetu astronomije to je kikiriki.
Jupiter je kralj Sunčevog sustava, masivniji od svih ostalih planeta Sunčevog sustava zajedno. Ova nova Hubbleova slika dio je te godišnje studije nazvane Outer Planets Atmospheres Legacy program ili OPAL.
Materijal koji je formirao naš Sunčev sustav spojio se u planete, a većina tog materijala završila je na Jupiteru kroz brzi eksponencijalni rast. Mala nakupina kamenja i leda – vjerojatno oko 5-10 puta veća od mase Zemlje – formirala je jezgru koja je plutala niz okolni vodik i helij najbrže što je mogla. A kada je riječ o eksponencijalnom rastu, 80 puta veći i nije toliko – ako želite analogiju, samo pogledajte koliko se brzo proširila nedavna epidemija novog koronavirusa u nekoliko dana.
Da je naš Sunčev sustav bio samo malo drugačiji, s više materijala u disku koji okružuje mlado sunce, cijeli bi se komad plina otkinuo i počeo se urušavati, a Jupiter bi se na kraju zapalio i zasvijetlio kao drugo sunce . To ne isključuje stvaranje drugih planeta – znamo za planete koji kruže oko binarnih zvijezda – ali bi to učinilo život na Zemlji mnogo nevjerojatnijim, budući da planeti koji kruže u binarnim sustavima gotovo nikada ne dobiju tu slatku točku temperatura koja je potrebna da spriječi vodu od isparavanja od topline ili smrzavanja od hladnoće.
Pa ćemo uzeti Jupiter točno onakvim kakav jest, hvala.
