Što će biti potrebno da se ljudi zapravo dovedu na Mars? Najbolji odgovor je vjerojatno novac. Prava količina hladnog, tvrdog novca sigurno će riješiti mnoge probleme i eliminirati prepreke u slanju ljudske misije na Crveni planet. Ali savezne svemirske agencije bez novca trenutno nisu u poziciji da usmjere misiju u drugi svijet – barem u bliskoj budućnosti – i naizgled, putovanje na Mars uvijek je 20-30 godina u budućnosti. Ali što je s komercijalno financiranim naporom?
Na prvi pogled, rad objavljen nedavno u pomalo sumnjivom Journal of Cosmology čini se da ima neke zasluge u korištenju neovisne korporacije za administriranje i nadzor marketinške kampanje – slično onome što sportski timovi rade da prodaju robu, pridobiju sponzore, stječu prava na emitiranje i organiziraju inicijative za licenciranje. Autor časopisa, psiholog po imenu dr. Rhawn Joseph, kaže da bi odlazak na Mars i osnivanje kolonije vjerojatno koštao 150 milijardi dolara tijekom 10 godina, te iznosi plan za zarađivanje novca za trajnu misiju na Mars prodajom robe , imenovanje prava, pa čak i stvaranje reality TV emisije i prodaja vlasničkih prava na Marsu.
Može li takva shema funkcionirati?
Ne prema bivšem NASA-inom inženjeru Jimu McLaneu, koji ima prilično jedinstvenu shemu za odvođenje ljudi na Mars: jednosmjerna misija jedne osobe.
McLane je godinama bio zagovornik što bržeg dovođenja ljudi na Mars, a njegovi planovi za jednosmjernu misiju izneseni su u vrlo popularan članak Universe Today objavljen 2008. Dakle, što on misli o komercijalno financiranom naporu?
Umjetnički dojam buduće ljudske misije na Mars. Zasluge: NASA
“Ja sam glasni zagovornik ranog naseljavanja na Marsu,” McLane je odgovorio na upit iz UT-a, “Tako da sam trebao pozdraviti prijedlog dr. Josepha da se za 10 godina uspostavi kolonija privatnim sredstvima i pametnim marketingom. Nažalost, nakon što sam pročitao pojedinosti o njegovoj shemi, vjerujem da bi se dobri doktor trebao držati prodaje svog patentiranog biljnog liječenja seksualne disfunkcije i suzdržati se od nagađanja o tehnološki intenzivnim pothvatima poput putovanja na Mars.”
Za početak, McLane se pita o troškovima koje Joseph predlaže. 'To je upitno', rekao je. “Ne može se predložiti trošak bez prethodnog osmišljavanja tehničkog pristupa, a on to nije učinio. Veliku investiciju opravdava tvrdnjom da će biti značajnih financijskih povrata, primjerice da bi ulagači mogli potraživati rudno bogatstvo cijelog planeta. Međutim, posjedovanje takve imovine je sumnjive vrijednosti jer ne postoji način da se bilo što vrijedno pošalje natrag na Zemlju.”
Za razliku od drevnih španjolskih flota s blagom krcatih srebrom koje su svake godine plovile iz Novog svijeta, rekao je McLane, ništa na planetu Mars nikada neće biti vrijedno troška slanja kući. Osim toga, prodaja nekretnina na Marsu možda nije niti izvediva opcija. Ugovor o svemiru iz 1967. zabranjuje vladama polaganje prava na izvanzemaljsko vlasništvo, a iako su neki posebno ambiciozni poduzetnici pokušali prodati nekretnine na Mjesecu i Marsu, vlasništvo nad izvanzemaljskim nekretninama ne priznaje niti jedna vlast. Prema sadašnjem svemirskom zakonu, bilo koje “djelo” ili zahtjev na drugom izvanzemaljskom tijelu nema pravni status.
McLane također nije bio impresioniran Josephovom izjavom o rasipnosti trošenja na američku vojsku kao opravdanju za trošenje novca na misiju na Mars. “Nije kao da bi se jedan program mogao zamijeniti drugim”, rekao je McLane. “Ali, zamjena nije ono što dr. Joseph predlaže. Sklon je spekulirati o rasipnosti trenutnih ratova iako je ovo esej o Svemiru.”
Neke od ideja koje je Joseph iznio za marketing imaju određenu vrijednost, rekao je McLane. “Nasa je davno trebala shvatiti da slika koju njeguju štreberskih, etički i seksualno raznolikih astronauta ne inspirira porezne obveznike ni približno toliko koliko rani astronauti za koje smo očekivali da će riskirati, probne pilote koji podižu pakao”, rekao je.
Što se tiče financija, McLane je rekao da se slaže s Josephom da postoji mjesto za privatni kapital, ali ne i u pogledu prijedloga rizičnog kapitala.
“Privatni novac mogao bi ubrzati početak misije na Mars s ljudskom posadom,” rekao je McLane, “ali uvjeravanje milijardera da investiraju na temelju nekog špekulativnog financijskog povrata osuđeno je na propast. Vjerujem da bi bogati ljudi mogli biti voljni pomoći platiti za postavljanje čovjeka na Mars, ali motivacija bi bila filantropija i domoljublje, a ne financijska dobit. Nekoliko bogatih građana moglo bi priložiti početni novac (recimo oko četvrt milijarde dolara) za financiranje detaljne studije o mogućnostima dizajna za jednosmjernu ljudsku misiju – koncept koji NASA dosad odbija razmatrati. Takva studija bi otkrila tehničku praktičnost jednosmjerne misije i relativnu jeftinoću pristupa. Studija bi vjerojatno pokazala da bi ljudska prisutnost na Marsu koštala malo više od ljudske baze na Mjesecu uz pretpostavku istog 10-godišnjeg vremenskog raspona za ostvarivanje oba programa.”
Dr. Joseph završava svoj rad tvrdnjom da nekoliko stranih zemalja 'već planira stići na Mars u sljedeća dva desetljeća.' McLane je rekao da se to čini vrlo nevjerojatnim budući da su sredstva koja te nacije danas troše na svemirske letove s ljudskom posadom mali djelić onoga što SAD trenutno troše.
Umjetnički koncept buduće ljudske misije na Mars. Zasluge: NASA
Dok Joseph – i naizgled sadašnji predsjednik i čelnici NASA-e podržavaju međunarodne napore da se dođe do Marsa, McLane vjeruje da je to kratkovidno iz dva razloga.
Prvo, postojao bi ogroman tehnološki povrat od ljudskog slijetanja na Mars koji bi uvelike stimulirao poslovanje i gospodarstvo. “Zašto bi SAD dijelile ove velike prinose sa stranim zemljama”, upitao je McLane? I drugo, sav američki napor potencijalno bi mogao iskoristiti povjerljivu američku vojnu tehnologiju.
McLane je ranije rekao, međutim, da će svijet biti uzbuđen i ujedinjen misijom na Mars. “Entuzijazam bi bio najveći učinak programa koji čovjeka postavlja na Mars, iznad svega, bilo da otvara radna mjesta, ili stimulira gospodarstvo, ili stvara tehnološke spinoffe. Svi smo mi ljudi i ideja da pošaljemo jednog od naše vrste na takvo putovanje bila bi prekrasna avantura za cijeli svijet. Cijeli svijet bi stao iza toga.”
McLane je napisao a nedavni članak u The Space Review da je Mars ključ NASA-ine budućnosti.