[/naslov]
Kada pogledate sliku Merkura, ona izgleda kao suh svijet bez zraka. Ali možda ćete se iznenaditi kad saznate da Merkur ima atmosferu. Ne onakva atmosfera kakvu imamo ovdje na Zemlji, pa čak ni tanka atmosfera koja okružuje Mars. Ali Merkurovu atmosferu trenutno proučavaju znanstvenici i novopristigla letjelica MESSENGER.
Izvorna Merkurova atmosfera se raspršila ubrzo nakon što je planet nastao prije 4,6 milijardi godina s ostatkom Sunčevog sustava. To je bilo zbog niže Merkurove gravitacije i zato što je tako blizu Suncu i prima konstantne udare od svog solarnog vjetra. Njegova trenutna atmosfera gotovo je zanemariva.
Od čega se sastoji Merkurova atmosfera? Ima slabu atmosferu koju čine vodik, helij, kisik, natrij, kalcij, kalij i vodena para. Astronomi misle da se ova trenutna atmosfera stalno nadopunjuje raznim izvorima: česticama Sunčevog solarnog vjetra, vulkanskim ispuštanjem plinova, radioaktivnim raspadom elemenata na površini Merkura te prašinom i krhotinama koje podižu mikrometeoriti koji neprestano udaraju po površini. Bez ovih izvora nadopunjavanja, Merkurovu bi atmosferu relativno brzo odnio solarni vjetar.
Sastav žive atmosfere:
- Kisik 42%
- natrij 29%
- vodik 22%
- helij 6%
- kalij 0,5%
- S količinama u tragovima sljedećeg:
Argon, ugljični dioksid, voda, dušik, ksenon, kripton, neon, kalcij, magnezij
Godine 2008. NASA-ina svemirska letjelica MESSENGER otkrila je vodenu paru u atmosferi Merkura. Smatra se da ova voda nastaje kada se atomi vodika i kisika sretnu u atmosferi.
Dvije od tih komponenti su mogući pokazatelji života kakvog poznajemo: metan i vodena para (posredno). Vjeruje se da je voda ili vodeni led neophodna komponenta za život. Prisutnost vodene pare u atmosferi Merkura ukazuje da negdje na planetu postoji voda ili vodeni led. Dokazi vodenog leda pronađeni su na polovima gdje dna kratera nikada nisu izložena svjetlu. Ponekad je metan nusproizvod otpada iz živih organizama. Vjeruje se da metan u atmosferi Merkura dolazi iz vulkanizma, geotermalnih procesa i hidrotermalne aktivnosti. Metan je nestabilan plin i zahtijeva stalan i vrlo aktivan izvor, jer su studije pokazale da se metan uništava za manje nego na Zemljinoj godini. Smatra se da potječe od peroksida i perklorata u tlu ili da se sezonski kondenzira i isparava iz klatrata.
Unatoč tome koliko je atmosfera Merkura mala, NASA-ini znanstvenici su je razdvojili na četiri komponente. Te komponente su donja, srednja, gornja i egzosfera. Niža atmosfera je topla regija (oko 210 K). Grije se kombinacijom prašine u zraku (promjera 1,5 mikrometara) i topline koja zrači s površine. Ova prašina u zraku daje planetu crvenkasto smeđi izgled. Srednja atmosfera sadrži mlazni tok poput Zemljinog. Gornji dio atmosfere zagrijava sunčev vjetar, a temperature su mnogo više nego na površini. Više temperature razdvajaju plinove. Egzosfera počinje na oko 200 km i nema jasan kraj. Samo se sužava u svemir. Iako to može zvučati kao mnogo atmosfere koja dijeli planet od sunčevog vjetra i ultraljubičastog zračenja, nije.
Merkuru pomaže da zadrži svoju atmosferu njegovo magnetsko polje. Dok gravitacija pomaže držati plinove na površini, magnetsko polje pomaže u odbijanju sunčevog vjetra oko planeta, slično kao što to čini ovdje na Zemlji. Ovaj otklon omogućuje manjem gravitacijskom povlačenju da zadrži neki oblik atmosfere.
Atmosfera Merkura jedna je od najslabijih u Sunčevom sustavu. Sunčev vjetar još uvijek otpuhuje velik dio toga, pa ga izvori na planetu neprestano obnavljaju. Nadamo se da će svemirska letjelica MESSENGER pomoći otkriti te izvore i povećati naše znanje o najdubljem planetu.
Napisali smo mnogo članaka o Merkurovoj atmosferi za Universe Today. Evo članka o tome kako magnetska tornada mogla bi regenerirati Merkurovu atmosferu , a ovdje je članak o klima Merkura .
Ako želite više informacija o Merkuru, provjerite NASA-in vodič za istraživanje Sunčevog sustava , a ovdje je poveznica na NASA-in MESSENGER Misson Page .
Snimili smo i cijelu epizodu Astronomy Cast o atmosferi. Slušaj ovdje, Epizoda 151: Atmosfere .
Reference:
NASA: Atmosfera Merkura
NASA-ino istraživanje Sunčevog sustava
Wikipedia
Nature.com
