Otkako je program SETI prije nekoliko desetljeća prvi put počeo tražiti moguće vanzemaljske radio signale, bilo je mnogo lažnih uzbuna, ali i slučajeva prolaznih signala od interesa koji su ponovno nestali jednako brzo kao što su se i pojavili. Ako se potencijalni signal ne ponavlja kako bi se mogao pažljivije promatrati, tada je praktički nemoguće utvrditi je li uistinu kozmičkog porijekla. Jedan takav signal posebno je zainteresirao astronome 15. kolovoza 1977. Čuveni 'Wow!' signal je detektirao Big Ear Radio Observatory na Sveučilištu Ohio State; bio je trideset puta jači od pozadinske buke, ali je trajao samo 72 sekunde i nikada se više nije čuo unatoč ponovljenim naknadnim pretragama.
U novoj knjizi pod naslovom Neuhvatljivi Wow , astronom amater Robert Gray bilježi potragu za odgovorom na ovu trajnu zagonetku .
Kada je signal prvi put viđen u podacima, bio je toliko izražen da ga je znanstvenik SETI-ja Jerry Ehman zaokružio na kompjuterskim ispisima crvenom tintom i napisao 'Vau!' pored njega. Činilo se da odgovara kriterijima za izvanzemaljski radio signal, ali budući da se više nije čuo, daljnje studije koje su bile potrebne da se to potvrdi ili opovrgnu nisu bile moguće. Pa što je to u signalu učinilo tako zanimljivim?
Prvo, činilo se da je to umjetni radio signal, a ne prirodna radijska emisija poput pulsara ili kvazara. Teleskop Big Ear koristio je prijamnik s 50 radijskih kanala; signal se čuo samo na jednoj frekvenciji, bez drugih šuma ni na jednom drugom kanalu. Prirodna emisija prouzročila bi pojavu statike na svim frekvencijama, a to nije bio slučaj. Signal je bio uzak i fokusiran, kao što bi se očekivalo od umjetnog izvora.
Radio Opservatorij Big Ear. Zasluge: Big Ear Radio Observatory / Sjevernoamerički AstroPhysical Observatory / Ohio State University
Signal je također 'rastao i padao' tijekom 72 sekunde, kao što bi se očekivalo od nečega što potječe iz svemira. Kada je radio teleskop usmjeren prema nebu, čini se da svaki takav signal povećava intenzitet kako se prvo kreće preko promatračke zrake teleskopa, zatim dostiže vrhunac kada je teleskop usmjeren ravno u njega, a zatim se smanjuje kako se udaljava od teleskop. To također čini puki kvar na računalu manje vjerojatnim objašnjenjem, iako ne i nemogućim.
Što je sa satelitima? Čini se da je ovo očito moguće objašnjenje, ali kako Grey primjećuje, satelit bi se morao kretati na pravoj udaljenosti i točno odgovarajućom brzinom, kako bi oponašao signal izvanzemaljaca. Ali zašto onda to nije ponovno promatrano? Satelit u orbiti će neprestano emitirati svoj signal. Signal je uočen blizu frekvencije od 1420 MHz, 'zaštićenog spektra' u kojem je zemaljskim odašiljačima zabranjeno odašiljanje jer je rezerviran za astronomske svrhe.
Možda postoji pristranost u razmišljanju da će svi vanzemaljski signali biti poput naših koji kontinuirano cure u svemir, tj. sve naše radio i TV emisije. Odnosno, 'normalne' radijske emisije iz svakodnevnih tehnologija koje se lako mogu vidjeti na kontinuiranoj bazi. Ali što ako su bili nešto više poput svjetionika, poslanih namjerno, ali samo povremeno? Kako Grey objašnjava, dosadašnja radijska pretraživanja imala su tendenciju gledanja na mnogo različitih točaka na nebu, ali će ispitati bilo koje određeno mjesto samo nekoliko minuta prije nego što pređu na sljedeće. Periodični signal bi se lako mogao potpuno propustiti, ili ako se vidi, može proći puno vremena prije nego što se ponovno vidi.
Naravno, također je moguće da bilo koja druga civilizacija ne bi uopće koristila radio, pogotovo ako su naprednije od nas (dok bi i drugi inteligentni životi mogli biti iza nas). Novija grana SETI-ja sada traži umjetne izvore svjetlosti, poput laserskih zraka, koji se koriste kao svjetionici.
Pa gdje nas ovo ostavlja? 'Vau!' signal još uvijek nije adekvatno objašnjen, iako su se tijekom godina predlagale različite teorije. Možda će se jednog dana ponovno promatrati, ili nekog sličnog, i moći ćemo riješiti misterij. Do tada, ostaje zanimljivost, primamljiv nagovještaj kako bi mogao izgledati određeni signal izvanzemaljske civilizacije.
Više informacija dostupno je na Radio Opservatorij Big Ear web stranica.